Na Helem Nejse Talent Akademiju stiže jedno od najzanimljivijih imena savremene muzičke scene – Mirza Redžepagić, bosanskohercegovački muzičar, kompozitor i gitarista čiji umjetnički izraz spaja flamenco, jazz, world music i savremenu muziku. Od djetinjstva posvećen gitari, preko prestižnih studija na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i Berklee College of Music, do koncerata i saradnji širom svijeta, Mirza je gradio karijeru koja je podjednako ukorijenjena u muzičkoj tradiciji i otvorena ka inovacijama. Dobitnik je Ordena za građanske zasluge Kraljevine Španije, Berklee Alumni Ambassador i predavač na programu Primijenjena muzička produkcija Helem Nejse Talent Akademije, gdje će svoje iskustvo prenijeti budućim producentima i muzičarima. U intervjuu otkrivamo kako balansira između klasične tehnike i savremenih trendova, kako gleda na ulogu tehnologije i vještačke inteligencije u muzici te kako kroz umjetnost progovara o društvu.

Tvoj muzički izraz spaja različite žanrove – flamenco, jazz, world music i savremenu muziku. Kako si došao do tog specifičnog stila i šta te najviše oblikovalo?

-Vjerujem da je stvaranje muzičkog izraza ili stila rezultat dugog procesa slušanja, istraživanja i iskustva koje se godinama taložilo. Kroz formalno obrazovanje prošao sam klasičnu gitaru, ali sam paralelno uvijek istraživao ono što me u tom trenutku inspirisalo, prvo rock and roll u tinejdžerskim godinama, zatim kasnije jazz, elektronsku muziku, muziku različitih kultura, savremenu umjetničku muziku i mnoge druge. Flamencu sam se ozbiljno posvetio pri kraju studija klasične gitare, jer sam osjetio da nudi prostor za izražaj koji sam u gitari tražio. Uvijek me privlačila muzika svijeta, od Kine i Bliskog istoka do Afrike i Latinske Amerike, i sve te boje su se prirodno utkale u moj senzibilitet. Nikada nisam svjesno gradio neki hibridni stil, više sam se trudio da ne sputavam ono što mi dolazi iznutra. Današnji zvuk je jednostavno ono što je izašlo iz mene kao zbir svega što sam čuo, svirao i proživio. Moguće je da će se to s vremenom mijenjati, kao i sve što se razvija i raste s čovjekom.

Studirao si i na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i na Berklee College of Music. Kako su se ta dva obrazovna sistema razlikovala i na koji način su ti pomogli u izgradnji vlastitog muzičkog identiteta?

-Radi se o dva različita obrazovna sistema koja imaju isti cilj, razvijanje umjetničkih vještina, ali pristup tom cilju je prilično različit. Na Muzičkoj akademiji u Sarajevu studirao sam odsjek za koncertnog gitaristu, gdje je fokus bio gotovo isključivo na interpretaciji klasičnog gitarskog repertoara. Iako mi je to obrazovanje dalo stabilnu tehničku i izvođačku osnovu, prostor za eksperimentisanje i izražavanje vlastitih ideja bio je prilično ograničen. Berklee je, s druge strane, ponudio potpuno drugačiji pristup. Studirao sam odsjek za Modernu muziku i produkciju, gdje je naglasak bio na kreaciji, interakciji i modernom izrazu. Iako je Berklee poznat kao jazz institucija, ono što ga zaista izdvaja jeste otvorenost prema različitim muzičkim pravcima i kontinuirano praćenje savremenih tokova. Studenti imaju slobodu da sami kreiraju svoj fokus, a meni je to omogućilo da se posvetim upravo traženju sosptvenog muzičkog izražaja i da kroz svakodnevni rad i saradnju sa kolegama i profesorima iz cijelog svijeta učim o različitim muzičkim kulturama iz prve ruke.

Koliko ti je značilo priznanje Berklee College-a kroz ulogu Alumni Ambassadora, i šta ta titula podrazumijeva?

-To mi je svakako lijepo i motivirajuće priznanje, jer dolazi iz institucije koju jako cijenim i koja mi je puno značila u muzičkom razvoju. Uloga Alumni Ambasadora podrazumijeva da budem neka vrsta veze između Berklee zajednice i regije iz koje dolazim, da predstavim školu, podijelim svoje iskustvo i budem podrška onima koji razmišljaju o upisu studija tamo. Nema tu neke velike pompe, više se radi o odgovornosti da preneseš ono što si tamo stekao, ali meni je važno jer dolazi iz mjesta koje mi je dalo slobodu da razvijem širu umjetničku perspektivu.

Radio si na projektima s pozorišnim i filmskim rediteljima poput Dine Mustafića i Danisa Tanovića. Kako izgleda proces stvaranja muzike za scenu i film u poređenju s autorskom produkcijom?

-Posljednjih mjeseci najviše radim na muzici za teatar i to iskustvo mi je otvorilo vrata nove dimenzije shvatanja muzike i njene funkcije, kao i njene bliske povezanosti s drugim umjetnostima poput pozorita. Još 2020. godine komponovao sam muziku za predstavu Osramoćeni, po tekstu Ayada Akhtara, u režiji Dine Mustafića. Početkom ove godine komponovao sam muziku za predstavu Sarajevski trgovac, izvedenu u Narodnom pozorištu Sarajevo, prema tekstu Igora Štiksa, u režiji češkog reditelja Michala Dočekala. U filmu Nakon ljeta Danisa Tanovića svirao sam gitare na muziku koju je komponovala Livina Tanović.Trenutno radim na muzici za predstavu koja će premijerno biti izvedena na ovogodišnjem MESS-u. Riječ je o dokumentarnoj predstavi u režiji Ermina Brave, u produkciji SARTR-a, koja se bavi izuzetno intrigantnom temom – odnosom gluhih i nagluhih osoba prema muzici. Iako na prvi pogled zvuči paradoksalno da muzika može igrati ulogu ''tamo gdje se ne čuje", upravo me proces istraživanja i priprema za ovu predstavu koji traje već nekoliko mjeseci, duboko poučio o moći muzike i njenim različitim načinima percepcije. Ovo iskustvo me tjera da iznova promislim granice zvuka i načina na koji muzika komunicira. Moram priznati da je u pitanju jako zahtjevan zadatak, jer objedinjuje više slojeva: komponovanu muziku pisanu na tekst, improvizaciju u realnom vremenu koja prati pokret i puls scene, te korištenje savremenih tehnologija koje omogućavaju stvaranje zvuka uživo putem pokreta samih glumaca.

Kako balansiraš između tradicionalne muzičke forme i savremenih produkcijskih trendova koji često naginju komercijali i simplifikaciji?

-Uvijek razmišljam iz ugla umjetnosti, ona mi je na prvom mjestu i tu ne pravim kompromise. Volim modernu produkciju i tehnologiju, jer nam danas omogućava da radimo kvalitetnije, preciznije i efikasnije. Pratim te procese i koristim ih kad god osjećam da mogu obogatiti muziku ili dodatno osnažiti ideju. Ali nisam rob trendova. Ako nešto ne 'vajba' sa mnom, neću to raditi samo zato što bolje prolazi na algoritmu ili što se više sviđa publici. Muzika mora imati suštinu i smisao, a najbolji rezultat se postiže balansiranjem između ideje, forme i konteksta u kojem nastaje.

U vremenu kada se AI sve više koristi u muzičkoj produkciji – kako vidiš njen uticaj na umjetnički izraz, autentičnost i kvalitet muzike?

-AI u muzičkoj produkciji vidim prvenstveno kao alat , vrlo koristan i moćan, posebno kada je riječ o tehničkim aspektima koji znaju biti zamorni i repetitivni. Već danas nam olakšava niz procesa u produkciji, od editovanja do miksanja, i mislim da to treba prihvatiti kao prednost. Ne plaši me to što softver može generisati pjesmu za tri sekunde, upravo suprotno: vjerujem da to samo dodatno naglašava vrijednost dobre ideje i autentične kreacije. Jer ono što i dalje ostaje nenadoknadivo je ljudski faktor, emocija iz koje ideja nastaje, kontekst, iskustvo i svjesna namjera. AI može proizvesti nešto što liči na hiljade već postojećih pjesama, ali još uvijek ne može donijeti onu vrstu unutrašnje nijanse koja muzici daje život. Duboko vjerujem da je ljudska kreativnost nezamjenjiva.

Vjeruješ li da muzika danas može (ili mora) imati društveni angažman? Gdje ti vidiš granicu između umjetnosti i aktivizma?

-Ova tema me uvijek dodirne jer osjećam duboku potrebu da kroz svoj rad izrazim stavove o stvarima koje me se tiču. Ipak, budući da se uglavnom bavim instrumentalnom muzikom, nemam mogućnost da direktno, riječima, iskažem ono što mislim, kao što to mogu pjevači ili tekstopisci. Za mene je ključno da umjetnost nije odvojena od stvarnog svijeta u kojem živimo. U vremenu kada se istina često iskrivljuje, a nepravde postaju sve vidljivije, smatram da umjetnici imaju odgovornost da budu glas koji podiže svijest i ukazuje na ono što nije u redu. Historija je puna primjera kako je umjetnost bila pokretač društvenih promjena i vjerujem da ta uloga i danas treba da ostane. Volio bih da moja muzika bude društveno angažovana, ali na iskren i autentičan način, u skladu sa mojim ličnim izrazom. Još tražim najbolji put da svoj glas prenesem kroz instrumentalnu muziku i vjerujem da će se pravo vrijeme i forma za to pojaviti.

Koliko je teško afirmisati autorsku muziku koja nije komercijalna u regionalnom i svjetskom kontekstu – i šta ti pomaže da ostaneš dosljedan sebi?

-Kada umjetnik odluči da se bavi muzikom koja nije komercijalna, svjestan je da bira teži put. U mom slučaju, stvaram prvenstveno iz unutrašnje potrebe da izrazim svoj stav i ono što osjećam, a način na koji će se ta muzika kasnije promovirati i afirmisati ostavljam za drugi korak, nakon što djelo nastane. Svijet je danas preplavljen ultra-komercijalnim sadržajem, često površnim, ali istovremeno pruža pristup izuzetno kvalitetnoj i raznovrsnoj muzici.. U takvom okruženju nije lako pronaći svoje mjesto i doprijeti do publike. Zato smatram da je ključno pronaći balansveć između autentičnosti i elemenata koji omogućavaju da tvoj rad dopre do šireg kruga ljudi i da oni razumiju poruku koju nosi.

Šta ćeš konkretno ponuditi polaznicima programa Primijenjena muzička produkcija u okviru Talent Akademije – koje vještine, pristupe ili znanja?

-Za ovu radionicu želim da zajedno prođemo kroz cijeli put jedne pjesme: od prve iskre koja ti se pojavi u glavi, preko razvoja ideje, pa sve do tog trenutka kada pjesma zvuči kako treba i spremna je da izađe u svijet. Važno mi je da ovaj proces bude živ, praktičan i interaktivan, a ne tamo neka dosadna teorija. Krećemo od same srži: kako uhvatiti i razviti tu početnu ideju, bilo da je to melodija, harmonija, ritam ili jednostavno neka emocija koja želi da izađe napolje. Zatim prelazimo na aranžman, kako da se svi ti različiti tonovi  i zvuci slože u priču koja ima smisao, karakter i oblik. Ono što mi je posebno važno jeste da ova radionica ne bude monolog, nego dijalog ,da  pokušamo zajedno pronaći najbolji put za njihove stvaralačke zamisli. Kad prođemo tu kreativnu fazu, dolazimo do tehničkih stvari koje su neizostavne - kako pristupiti snimanju, na šta treba paziti u studiju, kako raditi s instrumentima i glasom da zvuče prirodno i autentično. Naravno, dotaknućemo se i produkcije, dijela gdje pjesma dobija svoju konačnu formu kroz editing, dodavanje efekata i miksanje. Ukratko, cilj je da ova radionica bude koristan alat i inspiracija svima koji žele da razumiju kako muzika nastaje i kako da ideju pretoče u stvarnost.

Za kraj – kakvu muziku vidiš kao muziku budućnosti? I gdje u toj budućnosti vidiš sebe kao autora i producenta?

-Ne očekujem da će u muzici uskoro doći do nekih velikih, revolucionarnih promjena. Mislim da će osnovni principi i suština ostati uglavnom isti, ali će se manifestovati kroz različite forme i izraze. Muzika će se razvijati i prilagođavati novim tehnologijama i društvenim tokovima, ali temeljna potreba za kreativnim izražavanjem i komunikacijom vjerovatno neće izgubiti svoju važnost. Što se mog puta tiče, vidim sebe kao nekoga ko i dalje želi da uči, istražuje i razvija svoj izraz bez nametnutih ograničenja ili prevelikih očekivanja. Bitno mi je da imam slobodu da eksperimentišem, sarađujem s ljudima koji me inspirišu i da kroz to stvaram muziku koja ima smisla meni i ljudima oko mene.